Tijekom čitavog 18. stoljeća Venecija više ne pokazuje osobit interes za Pulu, grad je zapušten, zidine ruinirane, spomenici obrasli korovom; 1741. grad broji svega 661 stanovnika.
17. listopada 1797. Napoleon, kao predstavnik Francuske, i grof Ludwig von Cobenzl, kao predstavnik Austrije potpisuju tzv. Kampoformijski mir koji znači kraj Prve koalicije, pobjedonosni završetak Napoleonovog pohoda u Italiju te završetak prve faze Napoleonskih ratova. Mirovni sporazum je odredio raspodjelu teritorija: teritorij Mletačke Republike je podijeljen, a Belgija je pripala Francuskoj. Nakon gotovo 500 godina vladanja, Mletačka republika tako ostaje bez Pule koja pripada Austrijancima koji je već 1805. gube od Francuza, da bi je iznova vratili 1813.
U takvim gradskim uvjetima, kapetan pulske luke je Antonio Zvanović. Zahvaljujući njegovom čestom spominjanju u matičnim knjigama moguće je rekonstruirati isječak osobnog života jednog Puležana s kraja 18. i početka 19. stoljeća.
Kapetan Zvanović dolazi u Pulu najkasnije 1783. godine, jer je tada po prvi put zabilježeno njegovo ime kao kuma iz ovoga grada (di questa citta) na krštenju nekog djeteta. U Pulu je doselio zajedno sa suprugom Meneghinom i roditeljima. Djece, po svoj prilici, nisu imali.
- 1785., u 38. godini života, umire Meneghina nakon šest dana ognjice. Nekoliko mjeseci nakon njene smrti, Antonio se ženi Loredanom, kćeri Jakova Mihaljevića iz Ližnjana. Vjenčanje je održano u kući njezine bake Caterine Salviani, a obred je obavio kanonik Giovanni Battista Bradamante. Kumovi su bili Antonio Magno, Antonio Poppazzi i Zuanne Polo.
- 5. prosinca 1788., u 22.45, umire Antoniova mama u 69. godini života
- 26. siječnja 1799. mu se rađa kći Antonija Ivana. Zbog procjene da dijete vjerojatno neće preživjeti, krštena je kod kuće od pulskog kanonika Franje Ksavera Lučića. Nekoliko dana kasnije služba je dopunjena u crkvi, a kumovi su bili Biasio Maschieri, vlasnik spremišta ugljena koje se nalazilo u luci, i plemkinja Giovanna Marinoni.
- 1800. u kolovozu se rađa druga kći, Katarina. Krstio ju je kanonik Antun Škerbić, a kumovi su bili Domenico Simonelli i grofica Mattia, supruga grofa Giuseppea Lombarda koji će 1807. postati delegatom Talijanskog kraljevstva.
- 1803. godine u ožujku se rađa sin Petar koji umire osam dana nakon poroda.
- 1803., iste godine, od bolesti pluća, umire otac Petar (Piero Suanovich) u 72. godini (bio je mlađi od svoje supruge osam godina).
- 1803., iste godine, nakon njega, umire prva kći Antonija Ivana, u dobi od nešto više od četiri godine, a četiri dana nakon nje i trogodišnja sestra Katarina.
Loredana i kapetan Antonio tako ostaju sami. Zadnji ih put matične knjige bilježe kao kumove na krštenju 1815. godine. Utješno je misliti da su se voljeli.
Ta 1803. je bila godina u kojoj je umrlo najviše stanovnika Pule, čak 120, za čitavog perioda od 1625. do 1815. Ukupno stanovništvo početkom 19. stoljeća nije brojalo više od tisuću ljudi.
Usputno zapažanje: zanimljivo je kako mnogi autori pulskih veduta kroz povijest prikazuju Arenu, kako njenu polukružnu formu tako i položaj. Lako se može zaključiti da Pulu nisu vidjeli već su precrtavali s nekog prethodnog, također lošeg predloška ili su možda teško uhvatljivu kružnu strukturu grada slikali po sjećanju.
Literatura:
S.Bertoša, Život i smrt u Puli, MH Pazin, 2002.
B.Benussi, Povijest Pule, ZN Žakan Juri, Pula, 2002.
D. Dukovski, Povijest Pule, Nova Istra, Pula , 2011.
Pula/Pola 